Zaštitni viziri i držači za vizire

Tijekom rada, pri obavljanju aktivnosti svake se godine događa tisuće nesreća u kojima dolazi do oštećenja vida. Iako su neke od ozljeda vida manje i kratkoročne, druge (oko 10-20%) rezultiraju djelomičnom ili potpunom sljepoćom.

Zbog ozbiljnog rizika po zdravlje, poslodavci trebaju svojim zaposlenicima osigurati odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu kako bi smanjili rizik od ozljeda. U skladu s Uredbom (EU) 2016/425, sva OZO mora se ispitati i označiti kako bi se dokazalo da može udovoljavati relevantnim zaštitnim standardima.

Zaštita očiju postiže se nošenjem naočala posebno dizajniranih za smanjenje rizika od izloženosti prskanju kemikalija, laserskom zračenju i letećim česticama/komadićima koje mogu oštetiti vid.

Kako bi zaštitili oči od ovih štetnih i opasnih čimbenika, zaštitnu opremu za vid svrstavamo u četiri kategorije

Naočale;

Zaštitne naočale s punim okularom;

Viziri za lice;

Varilačke maske I naočale

Filteri uključuju: filtere za zavarivanje, ultraljubičaste filtere, infracrvene filtere, sunčane filtere i filtere koji štite od laserskog zračenja. Oprema za zaštitu očiju također može biti dio zaštitnih uređaja za disanje (zaštitne maske) ili dio opreme za zaštitu glave (štitnici za vid ugrađeni u industrijske zaštitne kacige).

Sve vrste štitnika za oči moraju ispunjavati osnovne sigurnosne i zdravstvene zahtjeve opisane u Uredbi 2016/425 EU

Zaštitne naočale su raznolike i dizajnirane su da štite oči od prskanja, udara i svjetlosti. UV zrake sunca jedan su od najvećih rizika za oči.

Kako bi zaštitili oči od stranih predmeta, poput čestica prašine, nagrizajućih tekućina, radiokemija ili metalnih strugotina, treba odabrati odgovarajuću zaštitu za oči i nositi je prema potrebi.

Naočale su jedan od najčešćih oblika OZO i jedan od najsvestranijih. Tamo gdje postoji potencijalna opasnost, treba nositi zaštitu za oči čak i ako ne postoji neposredan, vidljiv rizik. Neke su ozljede trenutne, ali druge mogu nastati postupno kao na primjer uslijed izlaganja sunčevoj svjetlosti.

Što je EN 166?

EN 166: 2001 europska je norma koja se odnosi na zahtjeve koje moraju ispuniti zaštitne naočale. Usko je povezan sa EN 167: 2001 i EN 168: 2001 koji određuju optičke i neoptičke ispitne metode.

EN 166 utvrđuje minimalne zahtjeve za niz ispitivanja performansi. Ovaj standard sadrži skup zahtjeva koji se nazivaju "osnovni zahtjevi", a koji se mogu smatrati obveznim.

Što je EN 170?

Europski standard EN 170 označava zaštitne naočale koje pružaju UV zaštitu bilo obojenim ili prozirnim svjetlosnim filtrom. Naša široka paleta zaštitnih naočala EN 170 uključuje najbolju moguću osobnu zaštitu za oči s ultraljubičastim filtrima koji štite vaše oči od opasnosti UV svjetlosti.

Što je EN 172?

Zaštitne naočale koje odgovaraju europskoj normi EN 172 uključuju filtre za odbljesak sunca i pogodne su za industrijsku upotrebu. Naš asortiman zaštitnih naočala EN 172 uključuje proizvode koji su idealni za rad na otvorenom, nudeći izvrsnu zaštitu od odsjaja sunca.

Što je EN 175?

Europska norma EN 175 određuje zaštitu očiju, uključujući ergonomske aspekte od rizika ili opasnosti zračenja, zapaljive, mehaničke i električne prirode. Proizvodi s normom EN 175 dizajnirane su sa zaštitnim filtrima koji proizvode čine prikladnima za niz primjena, uključujući zavarivanje.

Što je EN 379?

EN 379 je posebno važan standard na koji zavarivači trebaju obratiti pažnju, jer on regulira jasnoću vašeg optičkog filtra, što će imati ogroman utjecaj na kvalitetu posla koji ćete moći obaviti. Ovaj se standard odnosi na filtere s automatskim zatamnjivanjem koji automatski potamne kad zavarivač udari u luk, za razliku od tradicionalnijih kaciga za pasivno zavarivanje koje je potrebno više puta podizati i spuštati.

Ovaj standard ocjenjuje filtere za zavarivanje prema četverodijelnoj ljestvici, s četiri zasebne kategorije koje sve odgovaraju različitim aspektima jasnoće leće. Svi se bodovi ocjenjuju na skali od 1 do 3, s tim da je 1 savršen rezultat, a 3 najniži. Kacige sa savršenim rezultatom u sve četiri kategorije donijele bi oznaku EN 379 - 1/1/1/1, dok bi najniža moguća ocjena bila EN 379 - 3/3/3/3.